David Lunch- ulomak priče

Za sve priče na slobodnu temu koje biste želeli da objavite na blogu i koje bismo komentarisali na forumu.

Moderator: Eli

User avatar
El Hefe
Čorbadži-
Posts: 78
Joined: 17 Oct 2017, 18:22

David Lunch- ulomak priče

Post: # 1423Post El Hefe
26 Mar 2018, 10:51

Crtaču tablu ti vala ja kupujem :D :D :D
Više možete postići sa lepim rečima i pištoljem nego samo sa lepim rečima.

Eli
Polumag
Posts: 226
Joined: 18 Oct 2017, 11:53

David Lunch- ulomak priče

Post: # 1425Post Eli
26 Mar 2018, 18:49

El Hefe wrote:
26 Mar 2018, 10:51
Crtaču tablu ti vala ja kupujem :D :D :D
:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: mogao bi i meni. ;)
"Čak i da nam zatreba samo jednom u životu, mač treba uvek nositi."
Prvi znak gluposti je potpuno odsustvo stida.
Samoća je put kojim sudbina želi čovjeka dovesti sebi samome."

User avatar
Drakus
Čorbadži-
Posts: 89
Joined: 23 Oct 2017, 16:13

David Lunch- ulomak priče

Post: # 1426Post Drakus
26 Mar 2018, 21:36

ratiger wrote:
24 Mar 2018, 17:17
Marry !!!!!!!! – povikao je Tom vidjevši mrtvo tijelo koje je upravo otkriveno – ali tko i zašto?
Ovo nije moglo da izgovori desetogodišnje dete koje je upravo videlo mrtvu sestru.

Ovo mesto ima koliko, 300 stanovnika?
Peace is a lie. There is only Passion.
Through Passion I gain Strength.
Through Strength I gain Power.
Through Power I gain Victory.
Through Victory my chains are Broken.
The Force shall free me.

User avatar
El Hefe
Čorbadži-
Posts: 78
Joined: 17 Oct 2017, 18:22

David Lunch- ulomak priče

Post: # 1427Post El Hefe
27 Mar 2018, 00:46

Slažem se to dete ne bi izgovorilo, možda bi drmalo sestru da se probudi, jeste kliše ali tako je.
Više možete postići sa lepim rečima i pištoljem nego samo sa lepim rečima.

User avatar
ratiger
Stara cura
Posts: 275
Joined: 17 Oct 2017, 17:38

David Lunch- ulomak priče

Post: # 1442Post ratiger
04 Apr 2018, 23:09

Nastavak priče prekopiran sa druge teme:

dan prvi: pronalazak ubijene
Qul Denns je malo mjestašce u kojem je uvijek kad dođe zima sve puno snijega i svaki Božić je cijelo mjesto potpuno bijelo i ni travka se ne vidi i jako nezgodno je kad se po toj zimi dogodi ubojstvo.
Upravo su u policijskoj postaji dobili dojavu od lokalnog dječaka Toma Pilensa da je nađena u snijegu mrtva djevojka,, ali se on nije usudio viriti tko je to dok nije došla policija da slučajno ne izbriše dokaze.
Iako nije virio znao je po dimenzijama trupla koje je vidio da se radi o ženskoj osobi, znao je koliko dječak njegove dobi zna o tome, ček i više od onoga što je trebao.
John Walker je došao pošto su svi drugi taj dan bili slobodni i ugledao je šokiranog Toma koji nije još dirao tijelo koje je našao u snijegu i koji se sav tresao od straha, kao i svako malo dijete kad vidi mrtvo tijelo osobe koja je ubijena:
- Ja sam se samo tu došao igrati i našao je – izustio je hrabri Tom zaustavivši suze, jer je plakao iako nije znao tko je
- U redu je sve, dijete, hajde ti kući, a mi ćemo to sve provjeriti - odgovori John.
No Tom nije htio otići, jer je upravo tražio svoju sestru Marry koja je deset godina starija od njega i koja nije cijelu noć bila kod kuće, pa su svi bili zabrinuti za nju, odnosno samo on i majka, jer im je otac davno umro:
- Marry !!!!!!!! ali tko i zašto? – povikao je Tom vidjevši mrtvo tijelo koje je upravo otkriveno odlučio je da majci ništa ne govori pošto zna da će je slomiti nakon oca još i Marry
- Ne brini se,riješiti ćemo to i naći toga gada koji ju je ubio, pa ćemo ga zatvoriti na doživotno, sada ću zvati nekoga – tješio ga je John koji je i sam zaplakao.
Uzeo je John telefon svoj i nazvao tipa po imenu Alice Tyler koji je radio u Londonu u odjelu za specijalne slučajeve baš takve prirode, znao je nekako da će Alice prihvatiti taj zadatak.
Morao je čekati malo pošto je bila srijeda 27.12.2018. i znao je da kolege u Londonu imaju puno posla, jer je bilo puno slučajeva ubojstava kao i u svakom velikom gradu bilo tmo.
Čekao je par minuta, u pozadini mu je neki glas nešto govorio, ali nije to potrajalo dugo, jer je se Alice odmah javio:
- Halo - rekao je podignuvši slušalicu napokon
- Halo, imamo slučaj ubojstva ovdje u Qul Dennsu i moraš doći kao dodatni detektiv, jer su svi slobodni i ovdje sam samo ja
- Dolazim
- Čekam te – odgovorio je John spustivši slušalicu.
Sjeo je John na zidić uz dječaka kako bi skupa pričekali da Alice Tyler dođe iz Londona, bilo je autom malo daleko i trebalo bi mu par sati, ali sreća da postoje avioni s kojima se može skratiti put od točke A do točke B.
Možda je malo čudno za detektiva, ali Alice nikad nije dosada putovao nigdje niti je znao kako su avioni udobni, nikad u svom mladom životu nije rješavao slučaj izvan Engleske i Londona.
Za Qul Denns je čuo od oca, znao je Johna Walkera i šerifa Kevina Jobsa koji je danas imao slobodan dan preko društvenih mreža, ali nikad nisu rješavali nikakav slučaj skupa.
Znao Alice čak i put do Qul Dennsa, al stvarno nikada nije bio tamo, zapravo nije bio na puno mjesta u svom mladom životu što ne znači da neće biti u budućnosti.
Letio je pola sata i vidio sve i svašta, a na posljetku kad je sletio u Qul Denns divio je sve svemu pa čak i pticama koje lete. kojih je bilo svakakvih, pa i onih što su strašne poput gavrana ili vrane ili sove.
Divio je se ček i ogoljelim granama koje su bile posute snijegom, to nije vidio ove zime nigdje gdje je on bio, jer u Londonu takvog drveća koje je posuto bijelim prahom zvanim snijeg nije bilo.
Zima je jednostavno odbila doći u London ili je samo malo kasnila, ali u svakom slučaju nije zime Alice još ove godine vidio.
Bio je mlad je, ali zbog svoje brade izgledao starije iako je imao tek trideset godina potrošenih do sada, ostatak tima nije još mogao doći.
John je odmah prepoznao mladog crnokosog detektiva s malom bradicom nalik na Sherlocka Holmesa, a i Alice je odmah prepoznao njega, zapravo je u prvi tren mislio da gleda u Hercula Poirota, samo je bilo pitanje: je li John pametan kao Poirot?
Ne,nije i ne može, niti on može biti Sherlock Holmes, jer su oni dvojica bili unikatni i nitko ne može biti kao oni.
Ma koliko John i Alice trudili oni će uvijek biti John Walker i Alice Tyler koji istražuju ubojstvo mlade djevojke u Qul Dennsu.
Otpratio je ga je John do obližnjeg hotela u kojem baš ne odsjedaju ljudi često, jer ni ne dolaze često u Qul Denns uglavnom traže neka atraktivnija mjesta za odmor.
Kraj hotela je odmah bila policijska stanica, zapravo u produžetku hotela, pa je John računao da je hotel policijska stanica i rješavao od tamo papire koji su mu bili potrebni.
To nije nikome smetalo, jer je jedini zaposlenik bio vlasnik i glavni šef hotela i drugih radnika nije ni bilo.

Kad je se raspremio, Alice je otišao s Johnom da vide žrtvu:
- Što znamo o žrtvi ?
- Marry Pilens, 20 godina, nađena od strane svog brata, malog dječaka Toma Pilensa od 10 godina koji je odlučio da žrtvinoj majci ne govorimo odmah, jer je već izgubila muža pa bi joj to bio dodatni šok koji ne bi mogla preživjeti – objasni John.
Hodali su, sve dok ulicu nisu prešli, a preko puta ulice od žrtvine kuće je bila pekara čiji je vlasnik i jedini radnik bio Brad Buy, šezdesetogodišnjak bijele brade koji je imao topli smiješak na licu uvijek za svakoga bez obzira što je netko prije pedeset godina ubio sestru na isti način a on ni dan danas ne zna tko je to bio.
On je još nada da će se jednog dana ipak riješiti slučaj njegove sestre i da će ubojica biti kažnjen, osim njega 1967. godine su slučaj rješavali pokojni Richard Jones, pokojni Morgan Tyler i osamdeseto godišnji starac Mick Mcloveli.
Dogovorili su se Alice i John da uđe samo John, dok Alice čeka ispred, popeo je se uz male dvije stube i ušao u pekaru, a Brad ga je dočekao sa smiješkom kao i svako jutro do sada i bez pitanja mu je dao dvije pite od jabuke, jer je van vidio još jednu osobu koju stoji i čeka ispred da se John vrati, pretpostavio je da je to neki detektiv koji je samo došao riješiti pljačku u Qul Denns i onda otići odakle je i došao:
- Još nešto? – upitao je sa smiješkom šezdeseto godišnji čovjek bijele brade kao da je osjetio da nešto ne valja i da se opet događa dan ubojstva njegove sestre
- Recite gospodine Walker
- Jeste li čuli nešto između 2 sate i 6 sati?
- Samo neka dva glasa, što je ste dogodilo?
- Ubijena je Marry Pilens
- Što? - osmjeh s lica mu je počeo nestajati i pretvorio se u ozbiljan izraz lica koji bi imao samo u rijetkim situacijama kad bi ga nešto uzrujalo kao ovo sad
- Ženska glasa???
- Da, ali nisam vidio tko je pošto sam već naslonio glavu na pult kao a se spremam zaspati, jer sam to i namjeravao, nisam vidio nikoga kako i rekoh sada - odgovori Brad.
Izašao je John niza dvije stube iz pekara, stao kao što je stajao Alice i dao mu vrećicu s njegovom pitom od jabuka.
Alice je kao i John volio pitu o jabuka, to je jedna od stvari koje su im bile zajedničke osim što su bili policajci i to obojica dobri detektivi.
Voljeli pitu od jabuke toliko da bi oni uveli svjetski dan pite od jabuka samo da mogu to uraditi, svaki bi 27.12. bio dan pite od jabuka.
Sve su mogli jesti, ali pita od jabuke im je bila nešto posebno čega se ne bi mogli odreći nizašto za svijetu.

Zagrizao je Alice komad pite koja je bila tako ukusna da je samo klizila niz grlo onog koji je jede:
- Onda Johne? – upitao je
- Čuo je dva glasa ali nije ništa vidio.
Nije bilo razloga da sumnjaju, ali im je bilo čudno ovo s dva glasa što Brad govori da je čuo u noći između dva i šest, nisu bili sigurni kada je točno ubijena.
Znali su da je tako negdje između ta dva broja, ali nisu bili sigurni, jer nalaz obdukcije na koju su stigli poslati tijelo još nije gotov.
Nisu znali što bi radili sa sobom, pa su se malo igrali kao mala djeca, kao desetogodišnjaci kad sretnu jedan drugog nakon dugo vremena.
Čekali su i čekali, ali ništa još iako je prošlo već podne, a nalaz je navodno trebao biti gotov poslijepodne kako bi oni mogli prije početi raditi na slučaju.
Dok nisu sigurni, neće moći htjeti raditi,jer oni ne vole raditi na slijepo bez da znaju sa sigurnošću išta o slučaju.

Shvatila je Janis da joj je kći mrtva čim je Tom došao i pogledao ju tužnim pogledom koji ima samo kad se nešto loše dogodi, iako punašan crnokos dječak taj je tren kad je rekao majci i on sam jako problijedio.
Bol ju joj je prolazila tijelom kao da je ona mrtva, a ne Marry, iako je to htjela ipak je odlučila da će živjeti zbog svog sina.
Zagrlila je dječak tako čvrsto kao da su sami na svijetu, a zapravo su i bili sami, ni Marry, ni Leonarda, nikoga da im pruži utjehu u ovom teškom trenutku.
Nisu se mogli smiriti, a pogotovo Janis, bilo ju je gotovo ne moguće umiriti, ta smeđokosa žena, plavih očiju koje je uvijek bila smirena taj put nije mogla, iz tih plavih očiju su kapale suze i pod ih je bio pun.

John i Alice su odlučili ubijati vrijeme na način da posjećuju mještane kako bi Alice upoznao sve i kako bi mogao donijeti zaključke poslije od svima.
Prvo su otišli do kuće obitelji Pilens, uspeli su se uza stube i pozvonili su na vrata, a Janis im je se suzama u očima otvorila.
John je shvatio da zna:
- Žao mi je zbog Marry, znam da je teško, Tom me je molio da ne kažem – reče John
- I meni je žao zbog vaše kćeri – reče Alice
- Tom je došao u kuću ii bio je blijed, tužan i uplašen pa sam shvatila – odgovorila je kroz suze.
Dan je odmicao, a nalazi obdukcije još nisu bili gotovi, bilo je već 17 h, a Tom je pronašao Marry u 8 h ujutro,
Alice je razgovarao s Janis, a John s Tomom:
- Tome nemoj biti toliko tužan, naći ćemo onoga tko je to učinio – reče John
- Da, ali ja nikada više neću imati sestru – reče Tom
- Smiri se – tješio ga je John
- Čujete gospođo? – upitao je Alice koji je sjedio preko puta Toma
- Kako ? – upitala je
- Pokušajte – odgovorio je.
Vjerovao je da će uspjeti je utješiti prije nego što poludi potpuno, jer znao iz „školskih“ slučajeva koje je rješavao u Londonu da prvo plače i najviše plače obitelj žrtve, pa onda si ostali koji su poznavali žrtvu.
Znao je i da osoba zna poludjeti kad se tako nešto dogodi, ali nadao je se da ovom slučaju neće baš doći o toga.

Noć je padala nad Qul Dennsu, ali prava noć, nije bilo više 17 h, već je bilo 20 h, a dan je bio dug jer su se morali čekati nalazi obdukcije(zna se da je Marry ubijena) da se pokaže točno u koliko sati.
Zna se jedino da je između 2 h i 6 h ubijena, ništa se više ne zna, nikakav detalj iz te noći u kojoj je se dogodilo ubojstvo.
John je još par sekundi tješio Toma, a onda je morao poći, otišli su do vrata, spustili se niz stube na ulicu.

Ulice Qul Dennsa su bile puste i mračne, u mjestu inače nije živjelo mnogo ljudi, ali je večeras bilo tiše nego inače.
Snijeg se nije otopio nakon cijelog dana i bilo je malo teško hodati po njemu, već je bilo skoro 21 h, sa detektivima se još nije spavalo iako ih je čekao dug i naporan dan, ipak su otišli do hotel – potaje, (John je isto tamo spavao) dok su došli do tamo bilo je 22 h, nije im se još spavalo, ali su ipak legli u svoje krevete i nakon nekog vremena što su se vrtjeli po krevetima i namještali kako im je naj udobnije napokon zaspali.







































Dan drugi: početak istrage

Alice je se probudio čim je izašlo sunce, skuhao je kavu,ogulio jabuke za ispeći pitu da ne moraju ići u pekaru kako bi kupili komad pite, čekao je nalaze obdukcije kako bi mog
li rješavati slučaj i kako bi bili potpuno sigurni da znaju što rade, a ne da lupaju u prazno.
U međuvremenu je se John probudio i došao pojesti pitu od jabuka koju je Alice pripremio,sačekati nalaze koji im trebaju da mogu istraživati.
Bilo je osam sati ujutro i još je ulici bilo snijega, a bilo ga je u šumama Qul Dennsa, grane stabala su bile gore i bijele od snijega.
Alice je izvukao iz kuće kada su im došli ti potrebni papiri za nastavak istrage, ključni papiri u kojima je pisalo da je Marry Pilens ubijena oko 6 sati ujutro nekim metalnim predmetom koji još je probio rebra i ušao ravno do srca koje je zbog udarca dok metala puklo.
Uzeli su svoje jakne i krenuli iz hotel –postaje kojoj su obojica živjeli prema kući od ubijene da njenoj majci njenog bratu kažu novosti koje su doznali.
Izašli su na ulicu, padao snijeg jako, a Johnu su ček i tragovi koje je nalazio u snijegu bili sumnjivi, a Alice je se još divio mjestu i mislio to kako tako nešto nema u Londonu i nikad neće biti, mislim bilo je u Londonu ubojstva, ali nije sada.
Tko se normalan divi ubojstvu? Ne, nitko, ljudi se čak ne dive ni savršenom ubojstvu kao što je očito sada ovo, jer da se čovjek divi ubojstvu trebao bi biti svakakav samo ne normalan i ljudsko biće a kamoli normalno ljudsko biče u kombinaciji, zar ne?
Nije se Alice radovao ubojstvu, već je se radovao što je Qul Denns sada onakav kakva mnoga mjesta u svijetu nisu bila ni 1.2. 2012., a možda je se radovao na pomisao da će uskoro otvoriti svoj prvi slučaj, a nije se radovao samom činu ubojstva kojem se jedino luđaci koji promatraju s užitkom i samo ubojice koji ubijaju s užitkom raduju.
Možda i oni ubijaju, jer moraju zbog svog nekog ubilačkog nagona, ubijaju druge da ne bi morali sebe, ali nikad ne ubijaju sebe da ne bi ubijali druge.
Tražio je John u snijegu metalni predmet kao oružje ubojstva, dok je Alice razmišljao zašto se događaju ubojstva ikad igdje u svijetu,Došli su do kuće obitelji od Marry Pilens, popeli se uz stube i pokucali na vrata, čekali su svega dvije minute.

Mali Tom Pilens im je otvorio vrata je bio vidno potresen svime što je dogodilo, bio je potresen sestrinim ubojstvom i njegove male očice su bila pune suza:
- Imate li novih informacija o ubojstvu moje sestre ?
- Zovi majku i morali bi ući da vam kažemo – odgovori Alice.
Otrčao je do kuhinje i nije odmah vidio što se događa, kad je vidio da drži uže u ruci da umre ostao je šokiran, da je samo sekundu zakasnio bila bi mrtva
Rekao joj je da su gospoda detektivi na vratima, a ona mu je rekla kako im je trebao ponuditi da uđu, vratio je se do vrata:
- Gospodo detektivi, uđite, majka mi je rekla da vas primim, jer ona nije sposobna ustati da vam otvori – reče Tom
- Uđimo – odgovoriše u glas.
Dogovorili su se da Alice govori, a John šuti, jer je tako lakše sve, tako se stvari lakše kreću:
- Došli su nalazi koje smo tražili, ubijena je oko 6 h nekim metalnim predmetom, je li netko vašu kćer želio mrtvu i jeste li nešto čuli?
- Ne, nije ju nitko želio mrtvu, svi su je u mjestu znali i voljeli i nisam ništa čula oko šest sati, bila je sinoć sa svojim dečkom s kojim je u vezi već dvije godine, ali on je se morao vratiti kući do dva, jer je imao obaveza, a u jutro kad sam se probudila kao što znate nisam vidjela Marry u kući, pa sam se zabrinula – odgovorila je Janis.
Izašli su obojica iz kuće, spustili se niza stube i izašli na ulicu, zrak je bio leden, ali to im nije predstavljalo nikakav problem.
Navikli su na to, ali već je 11 h i trebalo je grijati sunce, ali samo da snijeg nije padao i da nije bio 28.12 , datum u kojem se normalnom klimom kao što ju je Qul Denns imao nije moglo očekivati sunce kao što bilo sredinom sedmog mjeseca. Ljeta u Qul Dennsu nastupala su kad im je vrijeme, a zime kad im je vrijeme i nije čovjek nikad mogao doživjeti snijeg u trećem mjesecu.

Alice Tyler i John Walker su bili neki veseli, a u isto vrijeme i ozbiljni detektivi koji su odlučni temeljito obaviti taj posao.
Ne daleko od kuće Marry Pilens s nalazi kuća Rogera Staya, siguran sam da vam više ne moram pojašnjavati tko Roger, uglavnom su ušli u kuću:
- Tko je? – upitao je Roger prije nego što je otvorio vrata
- John Walker iz lokalne postaje u Qul Dennsu i Alice Tyler iz Londona ovdje smo zbog ubojstva Marry Pilens – rekoše u glas
- Ubojstva? – upitao je šokirano otvorivši vrata.
Stajao je oči u oči s detektivima, pukao mu je glas i nije bio u stanju ništa reći, plakao je i mislio kako ju nije smio ostaviti samo u noći s 26.na 27 i mislio je da je on kriv, jučer ju je poslije podne, predvečer tražio, ali ju nije mogao naći pa je se zbrinuo, nekako je znao, ali je se nadao da je pogriješio.
Nije ništa mogao reći, nije dolazio do riječi od suza i izgledalo je kao će se srušiti, kao da će umrijeti u ovom trenutku:
- Moja Marry!!!!!!!!!!!! – samo je tužno povikao i pogledao prema nebo.
Alice i John su isto pogledali prema nebo, ali im nije bilo jasno što im Roger pokazuje gore osim ako nije mislio da to kako bi dobro da je on sad mrtav, a ona živa. Jadan Roger, poznavao ju je od škole, a sad je više nema, zar to nije tužno i ružno? Zar nije to da čovjeku srce pukne od žalosti? Teško je bilo Rogeru da primi tu vijest i govorio je kroz suze:
- Ispitajte Bonie Colins, ona joj je bila najbolja prijateljica, to jest, bila je obom i jedina koja nije radila u klubu „ Night Passage“
- Gdje se ona može naći? – upitao je Alice
- Susjedna kuća, na drugoj strani ulice.
Izašli su,zatvorili žuta vrata za sobom i nisu baš bili sretni što su morali reći Rogeru tu vijest pogotovo jer su vidjeli njegovu reakciju koja je reakcija svake normalne osobe kada zaprimi neku takvu vijest o smrti drage osobe.
Kad je vidio kako Roger plače, bio John na rubu suza, jer je nježna i dobra dušica, neki bi čak rekli da je gej i da nije za ovaj posao, ali on je jednostavno volio taj posao.
Vjerovao je, kao i Harry Hole ni legende o Harryju Holeu koju je slušam još prije desetak godina samo u dokaze i u ništa više, a dokaze je i tražio, nema mjesta na koje ne bi taj otišao samo da nađe što je naumio, a i Alice je bio takav isti kao on.
Takav jedan kao John je policiji Qul Dennsa trebao, a takav jedan kao Alice je Londonskoj policiji trebao, bili su temeljito precizni i nikada im ništa nije promaklo.
Uvijek je John svaki slučaj u Qul Dennsu riješio brže od očekivanog, a nikad još nije išao izvan Qul Dennsa negdje, jednostavno je bio premlad za to i nisu ga slali, šerif Kevin Jobs je govorio da dobar detektiv s godinama postaje dobar baš, a on je samo deset godina bio stariji od njega, imao je točno 40 godina, deset godina prednosti daj bolje rezultate.
Alice i John su bili ludi za pitom od jabuka, dok je Kevin Jobs volio čokoladne krafne i želio u životu češće rješavati pljačke nego ubojstva, ali daleko od toga da j bio lošiji detektiva od njih dvojice, sva trojica su bili odlični u svom poslu.
John Walker je htio otići u Norvešku, točnije u Oslo i biti u Kriminalističkom odjelu kao i njegov uzor iz knjiga koje je toliko volio i iz kojeg je učio sve ono zna, želio je biti Harry Hole, a možda će i biti taj super lik s Osloanskih ulica, John imao jedan uvjet da bude super lik s Osloanskih ulica, a to odlazak u Norvešku što bi značilo novi grad, novi ljudi i nova država, ali znao je da ne smije otići iz Qul Dennsa dok ne riješi ovaj slučaj jadne Marry Pilens koja je nađena u snijegu ubijena i ostavljena.

Prešli su Alice i John ulicu, pozvonili na plava vrata koja su se odmah otvorila, nisu se naravno sama otvorila nego ih je otvorila mlada Bonie Colins:
- Tko me i zašto sada optužuje ? – upita mrzovoljno otvorivši vrata i ugledavši na njima dva detektiva, Johna Walkera kojeg su svi u mjestu znali i drugog detektiva
- Alice Tyler, drago mi je – predstavi se mladi detektiv crnokosi s bradom nalik s Sherlocka Holmesa – tu smo povodom istrage ubojstva Marry Pilens.
Nije mogla vjerovati u to, lice joj je problijedilo a oči izgubile boju, krvi nimalo u sebi kao da nije imala, mislila je da će umrijeti od tuge taj tren kad je detektiv to izustio, njene najbolje prijateljice više nije bilo, ništa nije bilo u redu.
Samo je se čulo kratko i jasno i glasno – NEEEEEEEEE!!! – koje odzvanjalo cijelim mjestom, svima je koji su živjeli u tom mjestu već bilo jasno što je se dogodilo i tko je žrtva, bilo je jasno da se radi o Marry Pilens, ali pošto je već bilo 17 h nije nitko prestajao s radom.
Paul je čim je primio vijest spustio teglu meda na pod i snijeg ju je razbio, bilo je tužan, Marry mu je bila draga prijateljica iako je bila dvadeset godina mlađa od njega.
Brad Buy je iako je još jučer saznao za tragediju odlučio sutra cijeli dan neće otvarati pekaru zbog toga što je u cijelom mjestu dan žalosti.
Vijest je buknula mjestom poput vatrene stihija i došla do Briana Watesa načelnika mjesta koji je gledao Marry kao kćer, jer je se družila s kćeri od Grace Boyle, četrdesetogodinodišnjom bivšom udovicom i sadašnjom suprugom Briana Watesa, s kćeri koja je bila i njegova kćer.
1997.godine je Brian je bio u vanbračnoj vezi s Grace Boyle koja nije smjela svojoj kćeri koja je se rodila te godine dati prezime Wates zbog toga što joj je tadašnji suprug Jim Boyle bio živ, a kad je Jim saznao za sve to umro je od srčanog udara.
1998. godinu dana nakon toga događaja su se Brian i Grace vjenčali i složili se oko toga da ona ostavi prezime Boyle kako maloj ne bi bilo sumnjivo i kako ne bi otkrila grijeh svoje majke, naravno da Lorna Boyle zna da joj je Brian Wates otac, ali joj ništa drugo nije jasno, nije joj majka nikada pričala da je Jim Boyle postojao i nije joj rekla što se dogodilo 27.1. 1997. dva dana nakon njenog rođenja.

Radnica i jedna od plesačica kluba „ night passage „ ni danas ne zna istinu, a možda je i bolje da ne zna, jer bi sigurno se posvađala s Grace i više ne bi govorila s njom nikada, a to nikako Grace ne bi željela, više ne bi bila kad bi se dogodilo, jer ona svoju kćer baš “voli“ ,ali iako su u istom mjestu ne zna da joj kćer uz to što po danu piše mrtvačku „poeziju“ noću radi u noćnom klubu, da zna za sve to sigurno bi joj sve to zabranila, jer mrtvačka poezija nije za „ duše pune nade i svjetla koje ne kriju nikakvu tajnu kao što je ona“ i rad u klubu nije za “ moralne duše kao što je ona „ , misli li Grace stvarno da može skrivati od kćeri tako veliku tajnu i do kada?
Alice i John se rastaju, jer John odlazi u šumu tražiti dokaze o ubojstvu dok Alice odlučuje ispitati ljude po mjestu, bilo je već 20 h i počela je padati noć iako je većinu dana bilo jako mračno.
Paul tužno šeta do hotel stanice, ali ga Alice ugleda, a on mu priđe s smiješkom:
- Jeste li vi novi detektiv koji je došao povodom ovog slučaja ? – upita
- Da, jesam, ako imate što reći o slučaju pođite samnom u hotel stanicu.

Pošao je s njima, jer je stvarno želio pomoći u hvatanju ubojice Marry Pilens, jer smatra da bi ta osoba tko god da je zaslužila da bude iza rešetaka i da nikada više ne izađe na slobodu:
- One večeri sam čuo dva ženska glasa – reče
- Dva ženska glasa? Nisi ništa vidio?
- Da, tako je.
Bilo mu je čudno sve oko toga, te dva glasa, te oni koji te noći oko 6 sati ujutro nisu ništa vidjeli sumnjivo i ništa tako slično.

Bilo je 21 h kada je John došao u šumu s čije druge strane je“ night passage“ jedino mjesto u Qul Dennsu na koje je se moglo izlaziti i tu je Marry Pilens izlazila stalno sa svojim dečkom pošto im je tu radila dobra prijateljica.
Plašili su ga glasovi koji su dolazili očito iz neba, dolazili iz što se kaže vedra neba,
- Johne, to si ti? – čuo je neki glas, ali nije vidio nikog, pa nije odgovorio i bilo mu je sve malo čudno , bilo je nevjerojatno.
U velikoj šumi bez drugih, u šumi iz koje nije bilo jednostavnog izlaza, jedini izlaz je bio dati se vukovima da te pojedu:
- Johne, to si ti? – čuo je opet neki glas, ali nije vidio nikog, pa nije ni ovaj put odgovorio.
Mislio je da se neka djeca koja su skrivena iza drveća u ovo doba noći zezaju s njim, ali nije bilo tako kao što je on mislio, u šumu nije bilo nikoga, a on je nešto čuo usprkos praznoj šumi
- Johne, to si ti? – opet je se čulo nešto, a nije imao pojma što je to.
Šetao je i gledao oko sebe, čudno mu je bilo i nije mu bilo i nije znao što je to i što čuje u pustoj šumi bez igdje ikog vidljivog:
- Ima li koga? Ako si ljudsko biće ozovni se, ako si pas zareži na mene, samo da znam da je netko i da me ne bude strah – reče on na brzinu
- Samo sam ja – napokon je iz šume izašlo nešto što govori, nešto što ima glas čovjeka i što, mislio je može s njim razgovarati.
Bilo je to žensko tijelo u crnoj odjeci, bez glave, bez zubi, nekako je imala pola jezika što kojim je jedva mogla govoriti, ali Johna nije bilo strah.
Išao je prema ženi u crnom koja je bila bez glave, a to bi sve druge bilo strah, ali ne i njega koji je već otporan na sve.
Što je bliže išao, to mu je se više činilo da žena ima neko lice, a nije imala lice, već groznu crno- zelenu crtu oko lica.
Vidio je u glavi slike mrtvog ženskog tijela u nekom potoku negdje dublje u šumi gdje je se on sada nalazio, vidio je ljubav, tu kobnu stranu nje, vidio je krv ljusku, crnu pticu je vidio, nije znao da li gavran il vrana samo zna da ga je bilo strah, nadao je se da je to samo san (njegove misli) da nije stvarnost niti će ikada biti.
Hodao je šumom bez ikakve nade da će ikada izaći od tamo osim ako ga vukovi ne pojedu i izađu samo njegove kosti okrvavljene.
Naišao je na jezero, jezero za koje je mislio da postoji samo u njegovoj glavi, kada je prišao bliže jezeru ostao je šokiran onime što je vidio, istragu je treba dovesti do kraja, pogotovo nakon ovoga što je vidio, ali sad mu je se spavao.
Bilo je 22 h kada je legao na travu, iako je se bojao da će ga vukovi pojesti morao je negdje leći, spavalo je se bio je umoran, ali nakon onog što vidio nije mogao zaspati, čak ni on, neustrašivi John koji se ne boji ničega je se preplašio ovog što je vidio.
Pensamientos del Rata-tiger.

User avatar
Indrik
Burseg
Posts: 329
Joined: 17 Oct 2017, 18:39

David Lunch- ulomak priče

Post: # 1443Post Indrik
06 Apr 2018, 00:36

Poboljšana verzija? Čitam ovih dana...
Hey hey, you wanna play
'Cos baby I can go and go
And every other day you're running off with so and so
Well, baby I would throw you if I didn't know you but I'm paying for it

Eli
Polumag
Posts: 226
Joined: 18 Oct 2017, 11:53

David Lunch- ulomak priče

Post: # 1458Post Eli
15 Apr 2018, 10:24

Čitam sledeće nedelje.
"Čak i da nam zatreba samo jednom u životu, mač treba uvek nositi."
Prvi znak gluposti je potpuno odsustvo stida.
Samoća je put kojim sudbina želi čovjeka dovesti sebi samome."

DANTES
Imenbreh
Posts: 14
Joined: 01 Dec 2017, 17:05

David Lunch- ulomak priče

Post: # 1509Post DANTES
28 Apr 2018, 13:50

Užasno. Odavno nisan pročitao ništa gore. Utisak je kao da je ovo pisao neko jako mlad. Ne više od 14 godina. Neko ko je gledao Ubistva u Midsameru. I još mnogo sličnih serija, a onda je pogledao Tvin Piks i dobio želju da piše. Neki kažu treba da radi na priči. Aha. Obriši je i napiši drugu po mogućnost ne da ne bude ovako dosadna loša i naivno glupa.
Istini strašnoj dok gledam u oči,
A sudbine vetar ledeni brije,
Trepnuti neću, nit pustiti glasa,
Glava mi krvava, al' pognuta nije.

User avatar
Indrik
Burseg
Posts: 329
Joined: 17 Oct 2017, 18:39

David Lunch- ulomak priče

Post: # 1510Post Indrik
28 Apr 2018, 16:33

Eee zaboravio sam za ovo. Ma neka, ako treba i treća verzija da se piše, nek ispravlja šta je loše, tako se uči, na primjeru. Sad, kad bi opet započeo novu bojim se da bi napravio iste greške kao i u verziji 1.0 ove priče. Možda. Čitam već večeras ako stignem...
Hey hey, you wanna play
'Cos baby I can go and go
And every other day you're running off with so and so
Well, baby I would throw you if I didn't know you but I'm paying for it

Eli
Polumag
Posts: 226
Joined: 18 Oct 2017, 11:53

David Lunch- ulomak priče

Post: # 1564Post Eli
15 Jun 2018, 10:05

Probala. Meni ne ide ovo. :( Zabola sam na ajd da lupim na desetoj rečenici da bih konstatovala da je bolje da buljim u plafon. Sorry. :?
"Čak i da nam zatreba samo jednom u životu, mač treba uvek nositi."
Prvi znak gluposti je potpuno odsustvo stida.
Samoća je put kojim sudbina želi čovjeka dovesti sebi samome."

Post Reply